Uživaj, proletit će/ brzo će proći, nećeš se okrenuti/ostavi se svega, samo drži njega, sutra će već biti veliki. Svaki put kada čujem ove riječi i sve druge varijacije na temu, stegne me u grlu. Znam da vrijeme brzo prolazi. Znam da nema te robe, posuđa ni pospremljene kuće koja se može mjeriti s pogledom na usnulu ...
Ima ta jedna rečenica s kojom se često sretnem, koju često pročitam ili čujem u svakodnevnim razgovorima. NE SJEĆAM SE ŽIVOTA PRIJE DJECE. E pa znate šta ima novo? Ja se sjećam. I znate šta još ima novo po tom pitanju? Moj život prije djece je bio odličan. O-D-L-I-Č-A-N. Nikad nisam bila ona koja se djecom oduševljava, koja zna kako ...
„Ja nisam beba, ja sam veJiki dečko Jobi.“ Kako ću ikada voljeti opet kao što volim tebe? Hoću li ti nedostajati? Hoće li nam nedostajati naš trio fantastiko koji priča strašne priče u „pilji“? Ili ćemo lako u špilju dodati još jedno? Jesmo li požurili? Je li prerano da postaneš brat? Jer prerano je da postaneš dečko... Ovim ...
Mislila sam da će 2020 godina biti godina u kojoj ćemo sve posložiti. Napokon smo napravili promjene u stanu koje sam dugo priželjkivala, proljeće u Dubrovniku je čarobno, drugo dijete na putu, duge šetnje s Robijem, bukirano vikend putovanje samo za nas dvoje prije nego postanemo roditelji još jednog dječaka, najavljena vjenčanja dragih ljudi a ...
