Početna
Kategorije
- Pomalo
- MaMaMa
- Ljubavna priča
- PoKući
- OkoKuće
- Gulozarije
O meni
Kontakt

Početna
Kategorije
- Pomalo
- MaMaMa
- Ljubavna priča
- PoKući
- OkoKuće
- Gulozarije
O meni
Kontakt
subscribe

Browsing Category Pomalo

Pomalo
MaMaMa
OkoKuće
Ljubavna priča
PoKući
Gulozarije
Nešto kao recenzija…

Za početak…

In Pomalo

Za početak…

Za početak red je da se predstavim, mada vjerujem da će ove redove ipak čitati raja s ...

vylson

958 22.487

Fotografije s filterom, riječi bez.
📍Dubrovnik
💌[email protected]

Sve što vam treba za vrtne i balkonske zabave (i ...

View

Svi 31

553 18

Sve što vam treba za vrtne i balkonske zabave (i sve ono čega se na prvu možda ne bi ni sjetili da nam treba) u jednoj kutiji😀
Moj prvi ikada unboxing.
Imate li svoje favorite? 🤭
Divan dan vam želim danas 🌞
#visenegostomislis

553 18

Ja sam mama dječaka, bez da sam ili imam želju ...

View

Svi 30

1660 71

Ja sam mama dječaka, bez da sam ili imam želju biti #boysmom, kako je to danas popularizirano. Ali to je jedna sasvim druga priča koju ću jednom ispričati.
Ja sam mama dva dječaka od kojih je jedan jako emotivno dijete,koje od sreće što ide na izlet brodom s vrtićkom ekipom poželi zaplakati. Imati takvo dijete nije nimalo lagano, a kad je to dijete još i muško, e onda ste u totalnom belaju. Jer takvo dijete će suze radosnice suspregnuti jer je netko rekao da samo curice plaču.
Reći ću vam nešto u što sam se uvjerila u svom kratkom majčinskom stažu: Seksizam jednako vrijeđa i dječake kao i djevojčice.
Danas se djevojčicama govori da mogu biti što god požele. Napokon, napokon smo došli do tog nivoa svijesti.
Ali u isto vrijeme, kada dječaci požele lutku koju mogu oblačiti i presvlačiti, drvenu kuhinjicu, dugu kosu i repić na vrh glave, pretpostavljate koje komentare dobijemo?
Kada djevojčica ne želi da se igra barbikama već bira kamione, ne uživa u Fozenu već Minecraftu pomalo ponosno se ističe da je ona mali „tomboy“. Da se razumijemo, ni taj izraz mi nije najpozitivniji ali šta je tu, kao takav je općeprihvaćen.
Gdje je jednako pozitivan ekvivalent za dječake koji žele da gledaju Frozen i žele plesati?
Nemamo riječ za dječake koji bi da imaju lutku a da nije jednako gruba i kad se izgovori kao umanjenica.
Kada govorimo o neutraloj odjeći i igračkama za djecu, zapravo govorimo o onome što je do sada bila “muška“odjeća i igračke, bojama prilagođeno i djevojčicama. Vrlo rijetko ćemo u paleti gender –neutralnog pronaći ružičasto i cvijetno, a još rjeđe vidjeti da roditelji to izaberu iako djeca žele.
Vjerujem da jednakim žarom kojim govorimo našim djevojčicama da su i mogu biti superheroji koji, ako žele, mogu igrati nogomet, učimo dječake koliko je vrijedno brinuti o lutkama, bebama i kuhati u malim kuhinjicama.
Dosta je takvih primjera, nije sve crno.
Ali sve dok dječaci dolaze uplakani iz vrtića, škole, igrališta jer je roze za curice, jer u zboru pjevaju samo curice, jer plešu samo pederi, daleko smo od uspjeha.
Da razmislimo malo, koliko sreće uskraćujemo našim mališanima da udovoljimo mišljenjima drugih, često nam nebitnih ljudi?
#honestmotherhood

1660 71

Robi & njegove najbolje izjave ovaj ...

View

Svi 29

1068 12

Robi & njegove najbolje izjave ovaj vikend:

1. Pogodi mama šta pravi nana za doručak?
-Je li ti to voliš jesti?
Da!
-Pravim li ja to doma ikada za doručak?
Da, ali nana to napravi puno, puno bolje.

2. Nana, nana, moram ti reći šta sam odlučio. Kad porastem, studirat ću u Sarajevu da mogu svaki vikend doći kod vas.
- A ja mislila da ćeš reći kako nećeš sutra u Dubrovnik, nego ćeš ostati još s nama? Dugo je do studiranja…
Pa može i to!
I Tibor koji viče s pola sobe:
I Bobo ostane kod dede, ne ide u Gublovnik. 😂
Zaključak:
Nit sam im zanimljiva, niti znam kuhati 🤷🏻‍♀️
#childhoodunplugged

1068 12

Za mnom se suze iz džepova krune
Njih nikad ...

View

Svi 27

807 38

Za mnom se suze iz džepova krune
Njih nikad ne pojedu ptice
I svi putevi kojima odem
Sijaju mojim roditeljima u mraku
Noću kad ustanu da popiju vode
Da namažu koleno ili rame.
Sijaju da ih podsete
Da deca uvek nekud moraju da odu,
I oni tad moraju da stisnu zube
Malo jače nego kad ih boli rame.
Ja uvek znam kuda da se vratim
I gde god da kuću po svetu sejem
Nigde se ne primi
Možeš u nekom naći dom
Ali nigde više ne niču
Nad sudoperom ruke tvoje majke
I u jednom trenutku moraš prihvatiti
Da si prestao da budeš dete
I da nikad neće presušiti
Sve one suze za pragove,
Suze za prozore,
Za sobe,
Za subote,
Suze za rađanja i umiranja.
Ja uvek znam kuda da se vratim kući
I uvek u oku čuvam
Još jednu suzu za svaki slučaj
Da me podseti da se u autobusima najlakše plače”
Dajana Grubisic

P.S. Kada sam prvi put pročitala ove stihove prije par mjeseci, isplakala sam dušu. Vjerujem da će sve nas, provincijalce, koji smo morali još poslije srednje škole otići od kuće na fakultete, jednako dirnuti.
Sada već više od pola života svojim roditeljima putujem: vikendima, praznicima, godišnjim odmorima, autobusima popodne i ujutro, automobilima s različitih strana.
Jučer sam se prvi put usudila dovesti i sama (s dječacima).
Život je, kad malo razmislim, zapravo smijurija, ili od nas pravi smijuriju.
Prvih pola života sam jedva čekala da od svojih roditelja odem.
Drugo pola jedva čekam da im s, barem ponekad, vratim.

Šaljem vam pozdrave s Drine 🥰

#hometown#dayslikethese#childhoodunplugged#childhoodmoments#happydays#drina#happiness#thesedays

807 38

Ranije dok sam se pakirala na klasičan način, ...

View

Svi 26

372 13

Ranije dok sam se pakirala na klasičan način, kofer je uvijek bio prepun i nepregledan.
Relativno nedavno sam “otkrila” da može i drugačije i od tada samo rolam i rolam.
Koferi su iz serije Scandinavia Carbon, u setu dolazi jedan od 60 i jedan od 40 litara.
imamo ih već dugo i baš sam prezadovoljna, iznimno su čvrsti i izdržljivi, a svašta su prošli s nama.
Na @vitapur.hr asortiman, online i u prodavnicama dodatnih 10% popusta imate uz kod VILDANA10 na sve (uključujući i već snižene proizvode).

Da ne bude da sam postala super organiziran lik preko noći - nisam.
Ipak sam se spakirala u zadnji čas.
Ali se trudim. Stvarno se trudim jer mi je preko glave haosa koji stvaram najčešće sama.
Danas putujemo kod nane&dede ili što bi rekao Robi: “ne moramo više da nijednom prespavamo”. ♥️
#packinghacks

372 13

Prije pet godina sam pisala kolumnu za jedan ...

View

Svi 21

1721 46

Prije pet godina sam pisala kolumnu za jedan dubrovački portal.
Jedna od prvih kolumno bila je (o) njoj.
Rekla bih mojoj Ivi, ali Robi se odmah pobuni da je Iva njegova 😃
Moj pokušaj da kažem hvala na bitnoj ulozi koju je preuzela na sebe u našim životima, bez pitanja i time naše živote olakšala nemjerljivo.
Prošlo je pet godina i ja i dalje nemam dovoljno dobru riječ da kažem i napišem osim te najednostavnije: hvala, za sve što prolazimo zajedno.
Još nas trpi, još nas vodi na ručak (vani), još nam rado dolazi, pamti šta volimo, kupuje trenirke za djecu i haljine za mamu, dolazi u vrtić, trči za njima po Stradunu.
U godinama iza nas, jednako u dobrim i izazovnim vremenima, stup je na koji se najčešće oslanjam.
Ona je prijatelj koji razumije, koliko god bile različite životne faze u kojima smo.
Moje pismo Ivi, napisano još dok je Robi bio beba je na blogu, za sve koji niste tu bili prije pet godina.
Ali najviše za mene.
Jer ni tog bloga ne bi bilo da nije bilo nje.
Hvala ti @pobriceva što si dio naše glasne, musave i plačljive obitelji.
Tetka Po ♥️
#aboutfriendship

1721 46

Load More Follow on Instagram

Početna
Kategorije
- Pomalo
- MaMaMa
- Ljubavna priča
- PoKući
- OkoKuće
- Gulozarije
O meni
Kontakt

© 2020vylson.com| Sva prava pridržana

Back To Top