NOVOGODIŠNJA ODLUKA: Jedna (ali vrijedna) riječ

Nekada sam pisala listu novogodišnjih odluka. I to ne samo da sam pisala listu nego bih u detalje razradila taktiku kako ću ih sve do jedne provesti u djelo. Barem dva tjedna pred kraj godine sam uzbuđeno planirala kako ću sebe motivirati i bila uvjerena da ću baš te godine uspjeti.

Problem je bio što nisam uspjela. Niti jednu godinu. Niti jednu odluku. Pa sam se tješila kako ni drugi ne uspijevaju i da su novogodišnje odluke izmišljene da bi nas držale na tihoj vatri par dana a onda propadale.

Zašto propadaju novogodišnje odluke? Ne znam.

Možda jer se postavljaju nerealni ciljevi koji uključuju promjene za koje zapravo nismo spremni. Ili ih je previše na papiru a multitasking nije baš najsjajnije rješenje što sve više uviđam kako se sama generalno pokušavam organizirati.

Prije par godina sam čitala knjigu u kojoj glavni lik, frustriran neispunjenim novogodišnjim odlukama koje je donosio godinu za godinom, odluči izabrati jednu riječ koju će pratiti u godini ispred sebe.

Odmah sam ukrala tu ideju i tako unazad par godina biram jednu riječ koja će mi biti vodilja u svim ili skoro svim odlukama, postupcima, danima.

Prošle godine je to bila riječ – jednostavnost.

Trudila sam se da tražim malo, da uživam u malim, jednostavnim stvarima, težim jednostavnosti u svakodnevnici (što je za mene popriličan izazov jer sve nekako uspijem zakomplicirati), da izbjegavam kompliciranost u svim njenim oblicima – od ljudskih odnosa do namještaja jednostavnih linija.

Riječ vodilja je toliko drugačija od zapisanih odluka jer ne osjećam krivicu ako jednu odluku ne sprovedem u djelo do određenog datuma nego cijelu godinu dopušam sebi da ostvarujem male pobjede, svakodnevno.

Nakon što sam uzela vremena da ga provedem sama sa sobom i da pokušam objektivno sagledati prethodnu godinu, kakva je ona bila meni i kakva sam ja bila u njoj vidjela sam koliko sam sama sebi bila teška. Dopustila sam sebi ili bolje rečeno usudila sam se zagrebati ispod površine i priznati sebi da nije problem samo u pandemiji i izolaciji, samo u trudnoći, samo u hormonskim promjenama i porodu. NE, ima tu dosta mene koja je stvari samo ostavljala za kasnije, iz različitih razloga.

Ali to nije neoprano posuđe koje će se ujutro oprati ili krevet u koji ću svejedno leći opet navečer iako ga ujutro nisam pospremila. Sve neriješene trzavice koje bi mogle rezultirati svađom a nisu jer – nemoj pred djecom, sve teške misli potisnute a ne podijeljenje jer nije vrijeme, jer nedostajanja oćutana da ne bi provalila u rijekama suza – ne dočekaju svoj red za sat ili dva, sutradan ili sljedeći tjedan.

Ne dočekaju jer za sat su nove stvari na meniju, sutradan je novi dan a ja nisam Scarlett O’Hara i sutra nosi nove stvari o kojima treba misliti. One stare se skladište, potiskuju negdje, u neke dijelove duše ako vjerujete u takva mjesta ili vjerovatnije u želudac koji kad nema više kuda nam to pokaže čirom i gastritisom, negdje oko štitne koja zaprijeti Japancima koji samo fora zvuče a daleko su od toga ili čak srce u skroz neromantičnom prizvuku kaže – dobro te je i završi s malom tableticom pod jezik.

Je li jednostavno sebi priznati da si mogao bolje i drugačije? Da si baš ti donijela pogrešne odluke a donijela si ih iz pogrešnih motiva? I da si napravio drugačije, svima – a pod svima mislim na sve koje osjećamo svojima, bilo bolje i lakše? Nije.

Ponekad je to kao da se suočavamo s zvjeri koja nam puše u lice i svakog trena može rigati vatru. Najčešće smo naučeni da trebamo imati vremena za djecu, muža, prijatelje, nedjeljni ručak kod svekrve, večeru kod rođaka jer je naš red (svi koji kažu da ne gledaju na redove – lažu) ali rijetko nas nauče da trebamo imati vremena da popričamo sami sa sobom. Da se nagradimo za dobro, utješimo kada zaboli.

Zato je moja riječ za ovu godinu – Nježnost.

Bit ću nježna prema sebi.

Ali onom nježnošću nastaloj od lakoće spuštenog tereta s leđa, kada se protegne tijelo dobrim starim pokretom dizanja ramena pa krug u jednu a potom i u drugu stranu – sjećate se, kao s časova tjelesnog?

Nježnošću koja dolazi od činjenice koliko smo zapravo snažne, koliko svega prebacimo preko ruku, leđa, usta, kolike uspjehe napravimo a tako rijetko, često nikada ne kažemo sebi – bravo, svaka ti čast. Bravo za sve neprospavane noći, bravo za sve skinute temperature, svaka čast za svaki sastanak na Zoom-u s opasnim zvjerkama dok u pozadini djeca skiče i vrište, bravo za samostalnost, svaki ručak skuhan, kupljen, naručen, bravo za osmijeh neznancu i prećutanu riječ jer si procijenila da neizrečena nekome znači više nego tebi viknuta na glas.

Nježnost koja dolazi od sagledavanja vlastite vrijednosti a onda bome i divljenja istoj.

Bit ću nježna prema svome tijelu.

Toliko dugo sam ignorirala svoje tijelo iako mi je jasno slalo poruke i znakove. Ali me nije izdalo, do sada, valjda misleći da ću u jednom momentu stati i shvatiti. A onda se umorilo od čekanja.

Dijagnoze vezane za kičmu vučem još iz školskih dana i od tada vježbam i pazim samo kada zagusti. Sebično, najsebičnije. A služilo me i više nego dobro. Vrijeme je da počnem služiti i ja njega.

Bit ću nježna prema svome tijelu. Jedan dan će to možda biti šetnja, drugi odmaranje uz knjigu na kauču kada sijevne u kuku, treći dizanje ranije da se odradi par vježbica. Ali to je jedna skroz druga tema.

Bit ću nježna prema svojoj djeci

Jako se trudim ne dizati glas, ne vikati na Robija u onim momentima kada je nemoguć ( a sve ih je više).

Koliko god se trudila opet moj ton često bude jako oštar i čujem sebe kako naređujem, požurujem ili ucjenjujem svoje trogodišnje dijete kako bi napravio stvari koje njemu uopće nisu prirodne ili ne razumije zašto baš treba biti tako. Dok se igramo sam odustna jer mislim o još deset stvari koje trebaju biti napravljene prije spavanja a samo spavanje nam je često cilj dana – samo da svi zaspu.

Ne želim čekati da svi zaspu da bih osjetila mir.

Ako imate zapisane novogodišnje odluke, želim vam da ih što više ostvarite. I da se pri tome što manje mučite.
Ako nemate – uživajte u promjenama kada se dese. A desit će se.

Ako vam se sviđa ideja o jednoj riječi koja će vam biti vodilja i fokus kada se izgubite a ne znate odakle početi, My One Word vam može pomoći u odabiru.

U oba slučaja, neka Nova godina bude dobra prema vama.

Ali prije svega, budite vi dobri prema sebi.

SRETNA NOVA GODINA!

44 Responses

What do you think?

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *