BEBA VOĐA ISHRANE: Zablude u koje sam vjerovala

Davno sam obećala da ću podijeliti iskustvo s metodom BLW (engl. baby-led weaning) ili po našem Beba vođa dohrane. Kažu da nikad nije kasno a ako ništa, sada pored priče kako sam se odvažila pokušati i kako je izgledao početak, mogu reći kako to izgleda s mališanom od dvije i pol godine, koje su prednosti i mane s moje točke gledišta i napraviti presjek/poređenje s klasičnim uvođenjem dohrane kašicama koji sam prošla s starijim sinom

Tibor će uskoro imati dvije i pol godine, i na moju neizmjernu sreću, i dalje uživa u hrani jednakim žarom kao na početku dohrane ovom metodom, jede manje-više sve, ne zazire od isprobavanja novih okusa i priborom za jelo se koristi jednako kao i stariji brat.

Da napomenem odmah na početku kako nisam nikakav stručnjak kada je u pitanju ishrana, posebno dohrana za bebe, ali jesam obična mama koja ima malo vremena a veliku želju da djeca jedu zdravo i uživaju u hrani, pa se nadam da će moje iskustvo zaista i pomoći nekoj od vas u počecima dohrane.

Odakle ideja da pokušam s ovom metodom? Iskreno i najiskrenije – kada me muka natjerala.

Moj stariji sin je fazu dohrane prošao na klasičan način. Mlađi ipak od prvog dana uvođenja dohrane jednostavno nije htio zinuti. Ne govorim o onom ispljuvavanju hrane jer mu se neka namirnica ne dopada, meljanju po ustima prvih zalogaja, mrštenja…

Ne, on jednostavno nije htio otvoriti usta. Na pokušaj približavanja žlice ustima reagirao je naglim bježanjem glavom u stranu ili zabacivanjem unazad. I to je trajalo više od dva mjeseca u kojima se nisam pretjerano brinula jer je dojio, lijepo napredovao i dobijao na kilaži.  Nakon dva mjeseca odbijanja hrane, s njegovih punih osam mjeseci sam odlučila pokušati nešto drugačije.

Za metodu Beba vođa dohrane sam čula, znala neke osnove ali ne dovoljno da budem opuštena pri njenoj primjeni. Za početak sam u knjižnici posudila istoimenu knjigu autorice Gill Rapley, zdravstvenog savjetnika, primalje, savjetnice za dojenje i nutricionistice koja je godinama proučavala prehrambene navike i razvoj djece. Ona tvrdi da bebama ne trebaju kašice, već im se od početka, u dobi od šest mjeseci, mogu nuditi komadići hrane koje mogu same podići, staviti u usta i prožvakati.

Tako da, najjednostavnije rečeno, ova metoda dohrane se temelji na poticanju beba na samostalne obroke na način da im se nude komadi hrane primjerene veličine i oblika (prutići, manji ili veći komadi zavisno od vrste namirnice i dobi djeteta) koje bebe uče samostalno hvatati, žvakati i jesti.

I znate što – upalilo je odmah, iz prve!

Prvo što sam ponudila Tiboru su muffini od jabuke i banane. Sjedio je tati u krilu i jednostavno ručicom zgrabio muffin ispred sebe i kao i sve ostalo u toj dobi, stavio u usta. Naše oduševljenje načinom na koji je pojeo muffin je jednako i dan danas kada ga gledam kako jede.

Prednosti ove metode su mnogobrojne ali mene je najviše oduševila činjenica da smo svi skupa za stolom i svi jedemo istu hranu što znači da nisam gubila dodatno vrijeme na pripremu posebnih obroka/kašica. Po ovoj metodi ne postoje tablice dohrane, ništa ne pratite po tjednima i uvodite danima (med& kravlje mlijeko svakako se uvode tek nakon navršenih godinu dana). Lako se mogu pronaći posebni recepti ali ja sam se držala onoga što mi i inače konzumiramo, bez soli i šećera.

Za početak su to bile male količine, mekani avokado isječen na deblje prutiće, cvjetovi brokule kuhane na pari, banana, pečeno povrće, batat i krompir ali smo, prateći Tiborov tempo, vrlo brzo prešli na komade mesa: pileći batak je bio jackpot (i dan danas je), pasta bolognese uvijek prolazi a najviše smo mi veliki bili oduševljeni Tiborovom pobjedom nad biftekom.

Zajednički obroci ujedno pružaju bebi mogućnost da imitacijom nauči kako se ponašati za stolom te pomaže bržem razvoju verbalnih vještina. Opipavanje hrane prstima razvija finu motoriku i pomaže bebama da se upoznaju s različitim teksturama i oblicima.

Ova metoda se često odbija u samom početku zbog negativne konotacije da beba vodi dohranu tako što jede što hoće i da s hranom radi što hoće. Budući da to nije ni blizu pravog smisla ove metode, u nastavku su neke od najčešćih zabluda u koje sam i sama vjerovala:

  • Zastrašujuće je i opasno zbog zagrcavanja (i mogućeg gušenja).

Kada smo roditelji po prvi put sve je zastrašujuće. Lakše je s drugim djetetom. Šalu na stranu, osnov BLW je razumjeti razliku između zagrcavanja i gušenja. U knjizi je vrlo detaljno i lijepo objašnjena razlika kao i cijeli proces prirodne zaštite koju bebe imaju kada je žvakanje i gutanje u pitanju u prvim mjesecima života. Naime, do desetog mjeseca života bebe imaju imaju prirodan obrambeni refleks koji ih štiti da ne progutaju velik komad hrane pri vrhu/početku jezika te ako i krenu spontano gutati, zagrcavanjem će izbaciti komad iz usta pa ga žvakanjem usitniti. Taj refleks se s početka jezika pomiče u stražnji dio usta kako beba raste. Upravo zbog toga male bebe kojima se dopusti da same jedu prije savladaju žvakanje.

Uz pravilan položaj djeteta pri hranjenju (s ovom metodom se ne kreće prije šestog mjeseca života bebe odnosno momenta kada se beba posjedne)  te hranu pripremljenu na odgovarajući način i sigurne veličine za dijete nemate se čega plašiti.

Nije nimalo ugodno vidjeti svoje dijete kako se zagrcava ali nakon što prvi put dopustite vašoj bebici da se sama izbori i svjedočite kojom lakoćom to napravi, pobijedit ćete sami sebe.

  • Neuredno je i hrane ima svuda

Obzirom da sam starijem sinu davala „klasične“ kašice smatram da neurednost ide ruku pod ruku s hranjenjem beba. Pljuvanje kašica svuda okolo je sastavni dio obroka, posebno na početku.

Jednako je i s BLW , na početku je najteže. Da, hrane će biti po podu (lakše će biti onima s kućnim ljubimcima i robot usisavačima), hrane će biti svuda po licu, a kada završi i u kosi kupanje je rješenje.

Pitanje koje sam čula previše puta: „Kako ti se da kupati ga nakon svakog obroka?“ je najčešće ostalo neodgovoreno jer je nemoguće objasniti zadovoljstvo gledanja vlastite malene bebice kako jede i pri tom uživa. Razumjeli bi oni roditelji koji su imali male nejedače i koji su se, tek tako, riješili osjećaja beskrajne frustracije svakodnevno pripremajući hranu koja je netaknuta bivala bačena.

Za one dane, prilike i situacije u kojima kupanje nakon obroka nije bilo opcija, kao na putovanjima, vani u parkićima i slično nudila bih isključivo hranu s kojom ne može napraviti preveliki nered.

Dohrana treba biti opuštena: bez nereda beba ne može naučiti samostalno jesti.

  • S BLW metodom djeca nikada nisu izbirljiva

Čini mi se da je jedina konstanta s djecom da su uvijek u nekoj novoj fazi. Tako je i s namirnicama kod BLW metode, jedan dan će biti oduševljeni jabukom a sutradan će od nje okretati glavu.

  • S BLW metodom dijete isključivo mora jesti samo

Važno je o obrocima razmišljati kao o mogućnostima za igru i učenje, a ne isključivo za prehranu. Nemojte očekivati unos velikih količina hrane ili značajne razlike u dojenju/mliječnim obrocima prvih nekoliko tjedana. Prvi mjeseci služe za upoznavanje s krutom hranom.

Svako dijete je posebno i jedinstveno, kao i roditelj. Ni u čemu, pa ni u počecima dohrane jedan pristup ne funkcionira za sve. Zato, umjesto da se priklonite jednom konceptu prehrane, bolje je biti fleksibilan u svom pristupu i slijediti intuiciju i znakove bebinog razvoja. Sve ostalo će doći na svoje mjesto.

Ono što je meni ova metoda pružila jeste zadovoljstvo.

Dopuštanjem bebi da jede sama, da bira što će jesti (kada je par namirnica ispred nje) i u kojim količinama donijelo nam je mir za stol. Prestali smo da vodimo bitke oko hranjenja a nagovaranja i nerijetka ucjenjivanja su prošlost. Za stolom nitko nije opterećen količinom koja se „mora“pojesti.

Vjerujem da moje dijete zna samo kada mu je dosta i poštujem njegov apetit. Obroci su jednostavniji za pripremu i svi se doma zdravije hranimo.

Razlika između odnosa prema hrani mojih dječaka je ogromna, Tibor jede jako puno voća i povrća, obožava salate, uvijek je prvi kada treba probati nešto novo. Robi je sve suprotno i često pomislim da jede samo jer mora i kada mora, bez da imalo uživa u hrani. Vjerujem da dosta ima i do same djece, ali mnogo toga zahvaljujem BLW metodi koja mi je pokazala da dohrana može proći bez “borbe”.

Neki će sve ovo nazvati pomodarstvom i frknuti na sam spomen.

A vi ipak probajte, pa procijenite sami.

4