Strah od vožnje automobila je jednako stvaran kao bilo koji drugi, praćen lupanjem srca, ubrzanim disanjem, nedostatkom zraka, uopće nije rijetkost i najčešće je uzrokovan prethodnim lošim iskustvom ili neiskustvom.

Za prevladavanje straha zbog prethodno neugodnog iskustva, najčešće u vidu prometne nesreće, sudjelovanjem u prometnoj nesreći ili  gubitkom nekoga bliskog , često je potreban psihološki pristup. Početnički strah od vožnje je donekle i opravdan, nije jednostavno preuzeti odgovornost kada se iz sigurnosti automobila autoškole s duplim komandama prebacimo u vlatiti. Strah osjećaju i vozači koji su dugo čekali između polaganja vozačkog ispita i početka vožnje a definitivno se češće javlja kod žena zbog općeg uvjerenja da su muškarci bolji vozači.

Sada vidim da je strah od vožnje uveliko umanjio svakodnevnu kvalitetu moga života. Strahom, tvrdoglavošću i nespremnošću da ranije poslušam ljude oko sebe sam si onemogućila osjećaj slobode, kretanja u nove prostore, osjećaj ponosa. Moj prelomni momenat se dogodio kada je voda došla do grla i automobil postao neophodan za obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Ljudi kojima ne treba auto ne sjedaju u njega, oni kojima treba jednostavno moraju.

U nastavku je par savjeta koji su pomogli meni da nakon deset godina opet sjednem za volan.Nadam se da će nekome od vas jednako značiti kao meni.

• Uzmite dodatne satove vožnje

Najbitniji faktor u borbi s mojim strahom i pobjedi jeste moj muž. Pored beskrajne strpljivosti koju je imao sve godine i trpio moja izvlačenja (iskreno, ja ne bih na njegovom mjestu), on je bio taj s kojim sam opet sjela u auto i počela voziti po njegovim uputama.

To mi je bilo najlogičnije jer sam već prije vozila, u većem gradu i kompliciranijoj prometnoj mreži a s njim sam najopuštenija. Ako ne bude išlo s njim, opcija je bila da uzmem dodatne satove vožnje što n kraju nije bilo potrebno.

Davoru sam bez srama mogla reći čega me strah u toku vožnje ali i masno opsovati i vikati (svega je bilo).

S nekim kome vjerujete, ko je iskusan vozač koji vas može smiriti savjetima kada vas ulovi nerovoza, uzmite dodatne satove vožnje.Ukoliko se odučite za autoškolu pronađite instruktora čije vam je društvo ugodno.

Vozite u početku manje udaljenosti na kojima se osjećate sigurno, poput kvarta a kasnije kad se malo opustite vozite baš one situacije u kojima osjećate nelagodu i koje vam stvaraju poseban stres. Prvih mjesec dana nisam htjela voziti sama po prvi put neku rutu, prošla bih je s Davorom i to mi je stvaralo osjećaj sigurnosti jer sam na poznatom terenu.

• Osigurajte si udobnost

Tokom vožnje je vrlo bitno da se osjećate ugodno. Kada nisam dovoljno sigurna sama u sebe dodatnu nerovozu mi stvaraju čak i sitnice koje inače ne bih primjetila. Učinite svoj automobil ugodnim mjestom – maknite suvišne stvari, namjestite sjedalo (kod mene je na početku namještanje sjedala iza muža uvijek bila procedura), pazite na obuću i odjeću koju nosite.  Osobno sam na početku vozila isključivo u tenisicama i uvijek je jedan par bio u automobilu. Muzika vam je prijatelj, na mene ima smirujući učinak sve dok se ne trebam parkirati, u tom slučaju je još uvijek izgasim, tako sam više skoncentrirana.

• Nemojte predugo čekati da vozite sami

Koliko god vjerovali nekome i osjećali sigurnost zbog njegovog prisustva, jednom ćete morati sami sjesti u automobil. Tek tada zaista počinjete donositi sve odluke sami jer se nesvjesno oslanjamo na instruktora/muža/sestru ili koga ste već izabrali. Za početak izaberite lakše rute, sate u kojima je promet rijeđi, izbjegavajte gužve i udarne termine.

Kada prvi put budete vozili sami i budete toliko ponosni na sebe jer ste dokazali da možete,imat ćete osjećaj da ste spremni i na put oko svijeta.

• Vozite svakodnevno! Vježbajte!

Muž mi je stalno ponavljao kako je vožnja vještina koja se stiče samo i isključivo vježbanjem, a ja sam kolutala očima. Sada znam da je u pravu, što više vozim vožnja mi postaje prirodnija, sigurnija sam u sebe. Nemojte praviti duge pauze, vozite svaki dan.

• Ne odustajte

Razmišljajte da vi upravljate vozilom, a ne ono vama. Budite koncentrirani i ne gubite živce na nerovozne vozače koji trube nakon prve sekunde jer su nerovozni i imaju loš dan.  Vaš dan je odličan jer ste napokon odlučili dokazati sebi i drugima da ste jači od svog straha, i nemojte dopustiti da vam ga netko pokvari.

Poštujte pravila, tu radi naše sigurnosti. Nemojte iz straha voziti sporije nego što treba jer ste tako potencijalna opasnost na putu. Budite strpljivi i ne gubite nadu ako vam se automobil ugasi na semaforu pa vam netko trubi ili doživite neki manji početnički peh. Sve je to normalno. S iskustvom će se i takve greške manje događati.

Nakon moje početničke „sreće“ muž me utješio činjenicom da i najtalentiraniji novi vozači “prekrste” automobil u prvih par mjeseci vožnje i zarade sitna oštećenja a s našim starijim automobilom nije vrijedno prevelikog stresa.

Toliko sam bila oduševljena njegovom smirenom reakcijom da sam zadržala za sebe misao kako bi naš automobil svejedno ostao bez branika nakon mog obračuna s graničnikom na parkingu, i da je noviji model.

Nadam se da će vam moje iskustvo i savjeti biti od pomoći i da ćete što prije otkriti ljepotu i jednostavnost života – iza volana. Svi savjeti svijeta vam neće mnogo značiti dok sami ne odlučite da je vrijeme.

Jer strahovi ne prolaze dok se s njima ne suočimo.

Sretno.