Prije tačno godinu dana, u suradnji s Dilemma posters, moje riječi su osvanule na posteru. Uokvirene.

Ne mogu vam ni sada kao što nisam mogla ni tada objasniti šta je to meni značilo i šta mi znači. Ne samo poslovna prilika iako to jeste, ne samo davna želja ostvarena iako to jeste, ne samo ponos što je to nešto samo moje iako sam bila ponosna.

Pomalo od svega.

I pomisao da će moje riječi usrećiti nečije majke, zaliti obraze suzama radosnicama i napuniti srce i ruke iako su možda zbog daljine željne zagrljaja me činila sretnom. Ali najviše što ta rečenica postoji samo zbog nje, moje majke.

Iako je suradnjom s ekipom Dilemme i njihovim genijalnim dizajnom poster s mojim riječima usrećio mnoge mame, neću vam lagati – ja sam najsretnija jer je usrećio moju.

Tada sam na svome instagram profilu napisala ukratko kako su te riječi uopće nastale, uz objavu dvije fotografije, postera i kafe tog februarskog dana u Kući Sevdaha u Sarajevu.

Večeras vam ovdje ostavljam dvije fotografije i jednu rečenicu.

Ako pogledate drugu sliku po redu vidjet ćete datum još iz 2016te. Tada sam je napisala. Nisam ja nikakav pisac, ništa posebno ne smišljam i ne promišljam. Ja sam tog dana 2016. godine bila samo sretna kćerka koja je jedan cijeli februarski dan provela sa svojom majkom.

Kada pročitam ovu rečenicu sjetim se tog dana kao da je bio danas. Ne jučer, DANAS. Inače sam ona koja pamti sve, od obučenog kaputa do mirisa parfema slučajnog prolaznika. Sve same gluposti, rekli bi.

Mama je došla u Sarajevo na seminar, o čemu i kakav se apsoluto ne sjećam. Otišle smo na ručak u jedan mali restorančić na Ferhadiji, sav šaren sa starim šerpicama u boji s tačkicama kao dekorom. Klopa se zvao.

Nadam se da još uvijek postoji.

Pa smo, ruku pod ruku, šetale Ferhadijom prema meni najdražoj Kući Sevdaha. Mama voli njihovu tufahiju a ja volim sve ostalo. Puhalo je i dala mi je svoj šal. Pride sam dobila i lekciju kako sam slabo obučena i da mi je novi kaput više lijep nego topao. Mirisao je na njen parfem. I šal, i danima kasnije moj moderni, hladni kaput.

Na ćošku kraj Katedrale kupila mi je mali buketić poljskog cvijeća od čika što vazda prodaje te male buketiće i kalendare s Titovim likom. Spustile smo se Zlatarskom ulicom, gledale smo belenzuke. Oduvijek mi je želja imati jednu pa je namjerila kupiti mi. Kao svadbeni dar.

U Kući Sevdaha još dva –tri stola. Cijelo vrijeme je na repeat bila Hanka Paldum i „…kad sam mlada, da sam voda hladna…“. Smijale smo se tome i zamolile konobara da pusti Hanku da nam otpjeva još štogod. O svemu smo razglabale osim da ću uskoro odseliti u drugu državu. Tačnije, za okruglih dvadeset dana.

U 17h je na Vijećnici sjela u autobus za Goražde.

Napravila sam kafu kad sam došla kući, promrzla, u kaputiću bez šala koji nisam htjela ostaviti iako me mama svim snagama nagovarala.

I zapisala ovu rečenicu.

Ovih mojih par riječi je moja najljepša ljubavna izjava.

Bit će mi čast ako baš ovih par riječi poklonite svojim majkama.

Kasnije ćete po toj priči pamtiti i mene i moje riječi i poster i u moje ime nepitani, nezamoljeni boriti bitke s mnogima koji će te riječi koristiti bez pitanja, manje ili više obrnute, bez potpisa autora, printati svoje postere i na njima zarađivati.

Na tome vam se nikada neću moći dovoljno zahvaliti.

Poster je putovao na različite adrese, u različite države ali je vjerujem jednako razveseljavao mame.  Rečenicu su dijelili portali, udruge svega i svačega, na facebook-u su se na najrazličitijim grupama ispod te male rečenice taggirale majke, u komentarima ispisivala nedostajanja kćeri i sinova koji svoje majke više neće vidjeti ni s njima popiti kafu, više dušom nego tipkovnicom a ja sam ih čitala, ponekad više, ponekad manje plakala ali opet bila sretna jer je jedna moja mala rečenica toliko ljudi „natjerala“ da u istom trenutku misle na svoje majke, da ih pomenu, nazovu.

Rečenicu su dijeli  hafizi, fratri, poznati i nepoznati a brat mi je u šali rekao da sam uspjela u životu onog momenta kad me podijelio Sabit is Tarčina. 😉

Hvala vam na svoj nesebičnoj podršci, posebno na vatrenim odbranama na prvim plagijatorskim linijama.

Hvala vam i za svaki kupljeni poster. Za svaku sliku koju ste poslali, svaku poruku, toplu riječ, svako otvaranju duše meni nepoznatoj u inboxima.

Neka bude sretan Majčin dan svim našim dobrim majčicama. I da mi budemo jednako dobre majke svojoj dječici.

*Poster je dostupan za kupovinu na web stranici Dilemma posters u dvije veličine, uokviren ili ne, s više opcija vrste i boje okvira. Od toga mu i zavisi cijena.

Sada, za Majčin dan je snižen 15%