Ne trebaju mi naučna istraživanja koja dokazuju da nered, kaos i neorganiziranost utiču na raspoloženje i zdravlje u konačnici. Sve mi se samo kaže jednim pogledom na moju kuhinju ujutro, kada me dočeka pospremljena osjećaj je bolji od bilo kakve meditacije.
Shvatila sam da tog osjećaja trebam više i da ga niko osim mene ne može stvoriti.
Voljela bih da mogu ignorirati nered i jednostavno sjesti usred hrpe Legića s mojim dečkima. Nekada i uspijem na kratko,pa se opet priča završi tako da se živa pojedem jer „ne radim ništa“, dignem se i pospremam uz neizostavno roncanje, a dječaci uživaju s tatom ili završe ispred TV-a, što je najgora opcija. Želim više tog vremena s mojom obitelji u kojoj i ja aktivno učestvujem a ne dovikujem iz kuhinje ili dok peglam robu,a ne želim se odreći ni vremena koje imam za sebe, svoje prijatelje, knjige, pozorišta i izložbe.
Pa sam krenula s raščišćavanjem kao neophodnim korakom prije bilo kakvog organiziranja. Daleko sam još od cilja, čini mi se da sporo napredujem a opet ima dana kada sam baš ponosna na sebe.
Ranije sam govorila o izazovu #MinsGame koji je osmislio dvojac koji stoji iza bloga The Minimalists.
Izazov se sastoji u tome da svaki dan, 30 dana za redom, iz kuće izbacite onoliko stvari prema danu izazova na kojem ste, što znači da prvi dan izazova izbacujete jednu stvar, drugi dvije, treći tri i tako redom dok na kraju mjeseca ne dođete do konačnog broja od 496 predmeta. Možete se riješiti bilo čega što imate doma, sve se broji, od igle i konca preko igračaka i dokumenata pa do komada namještaja.
Pravilo je da se stvari morate riješiti tog dana do ponoći,izbaciti ih iz kuće, a da li ćete ih poklanjati, prodavati, bacati je samo na vama.
U izazov uključujete još nekoga, protiv nekoga se borite dok se zapravo međusobno bodrite i na kraju je pobjednik onaj tko dođe do visočijeg datuma i izbaci više stvari.
Čini se dosta laganim na prvu i kao da se tu nema što izdržavati, ali problemi nastanu kada riješite prvih 15 dana. Lakše je ako si raščišćavate po prostorijama, ja sam prve dane krenula od prostorija za koje znam da nema puno materijala za baciti, da prekrižim te prve, male brojeve a ormare i dječiju sobu sam ostavila za kraj jer mislim da uvijek tu ima najviše posla.
Ovaj izazov sam riješila dva puta do sada pa vam ostavljam prednosti & nedostatke ove metode, kako ih ja vidim.
Prednosti:
1. Svaki dan izazova uspješno riješen vas motivira na onaj koji dolazi, stalno tražite još stvari kojih se možete riješiti. U danu u kojem trebate izbaciti 18 predmeta a pronašli ste 17, dobro će te se potruditi i za onaj koji vam nedostaje.
2. Odličan je „uvod“ u minimalizam, ako razmišljate u tom smjeru.
3. Kada izazov prolazite s još nekim, ne odustajete tako lako jer znate da još netko gleda.
4. Vremenom postaje lakše se odvojiti od stvari jer razmišljate da li imate dovoljno stvari da izazov završite.
5. Iznenađujuće je zabavno, posebno ako kao ja volite križati to-do liste.
Nedostaci:
1. Kada se počnete rješavati stvari teško je stati na broju za taj dan i ostaviti za sutra, posebno prve dane izazova.
2. Traje mjesec dana ako pratite pravila izazova, dosta sporo i zahtijeva dosta vremena, posebno na kraju mjeseca.
3. 465 stvari se čini puno ali u suštini i nije to toliko mnogo kada pogledate koliko jedna prosječna obitelj ima stvari.
4. Brojanje stvari meni nije bilo smisleno jer se sve broji kao jedno,a nije jednako riješiti se starog dječijeg crteža i stolice, kao i činjenica da se cipele broje odvojeno pa mi padne na pamet pitanje a što s vezicama za cipele? 😉
5. Ako se propusti koji dan,motivacija nestaje a izazov teško bude nadoknaditi u posljednjim danima kada svaki dan morate izbaciti 20+ predmeta.
U svakom slučaju, preporučila bih vam da probate i s ovim, malo drugačijim načinom raščišćavanja, osjećaj na kraju procesa je vrijedan toga. Odličan je, ako poput mene, ne znate odakle krenuti i nemate par dana/sati u komadu se posvetiti raščišćavanju, ili možda samo ne želite da se s time bavite odjednom.
To ne znači da izazov neće odgovarati i onima koji drže svoj dom i stvari pod kontrolom, kao način da se prekontroliraju.
Jeste li ranije čuli za ovaj izazov, kako vam se čini? Bi li ga isprobali?